Mrežne klase

 

Kada se razmišljalo o načinu realizacije IP adresiranja, pretpostavilo se da će postojati:
• mali broj samostalnih mreža s jako velikim brojem računara
• određen broj mreža koje imaju srednji broj računara
• vrlo veliki broj mreža koje povezuju manji broj računara.
Zato toga su osmišljene klase adresa.

Ako opšti format adrese napišemo kao aaa.bbb.ccc.ddd
U Klasi A dio aaa adresa mreže, a ostali brojevi adresa računara. Tako može postojati samo nešto više od 120 takvih mreža, ali svaka može imati preko 16 miliona računara (jer posljednja tri broja označavaju samo računar).
U klasi B, dio aaa.bbb predstavlja adresu mreže. Budući da su brojevi do 126 već zauzeti za klasu A, u klasi B prvi broj je veći od 128. Tako može postojati 16 hiljada mreža u toj klasi, a svaka od njih ima do 65 hiljada računara (jer računar predstavljaju posljednja dva broja).
U klasi C, prva tri broja, aaa.bbb.ccc, označavaju mrežu i zato je moguće imati oko 1 miliona mreža u toj klasi. Broj aaa mora biti veći od 192. Samo zadnji broj, ddd, koristi se za oznaku računara, pa mreža klase C može u sebi imati 254 računara.

Postoje i posebna klasa D za multicast koja počinje bitovima 224-229, te rezervisana klasa E koji počinje bitovima 240-255.


Trenutno je važeći IPv6 standard koji predstavlja poboljšanu verziju IPv4 standarda koji je ovdje objašnjen.

Kako dobiti IP adresu

Ako ste "običan" korisnik koji samo pristupa Internetu preko modema, nije potrebno imati posebnu IP adresu.

Organizacija koja je zadužena za dodjeljivanje imena domena je  InterNIC.

Adresu klase A ne možete dobiti jer su već odavno podjeljene i takve adrese su dobile firme i organizacije koje imaju jako mnogo umreženih računara, poput IBM-a MIT-a, i sličnih.

Postoji tek mali broj klasa B na raspolaganju, ali ih je teško dobiti jer su rezervisane samo za preostale velike firme i nove države.


Dakle, možete bez problema jedino dobiti adresu u C klasi.