Kada se razmišljalo o načinu realizacije IP
adresiranja, pretpostavilo se da će postojati:
• mali broj samostalnih mreža s jako velikim brojem računara
• određen broj mreža koje imaju srednji broj računara
• vrlo veliki broj mreža koje povezuju manji broj računara.
Zato toga su osmišljene klase adresa.
Ako opšti format adrese napišemo kao
aaa.bbb.ccc.ddd
U Klasi A dio aaa adresa mreže, a ostali brojevi adresa
računara. Tako može postojati samo nešto više od 120 takvih mreža, ali
svaka može imati preko 16 miliona računara (jer posljednja tri broja
označavaju samo računar).
U klasi B, dio aaa.bbb predstavlja adresu mreže. Budući
da su brojevi do 126 već zauzeti za klasu A, u klasi B prvi broj je veći
od 128. Tako može postojati 16 hiljada mreža u toj klasi, a svaka od
njih ima do 65 hiljada računara (jer računar predstavljaju posljednja
dva broja).
U klasi C, prva tri broja, aaa.bbb.ccc, označavaju
mrežu i zato je moguće imati oko 1 miliona mreža u toj klasi. Broj aaa
mora biti veći od 192. Samo zadnji broj, ddd, koristi se za oznaku
računara, pa mreža klase C može u sebi imati 254 računara.
Postoje i posebna klasa D za
multicast koja počinje bitovima 224-229, te rezervisana
klasa E koji počinje bitovima 240-255.
|
Kako dobiti IP adresu
Ako ste "običan" korisnik koji samo pristupa Internetu preko modema,
nije potrebno imati posebnu IP adresu.
Organizacija koja je zadužena za dodjeljivanje imena
domena je InterNIC.
Adresu klase A ne možete dobiti jer su već odavno
podjeljene i takve adrese su dobile firme i organizacije koje imaju jako
mnogo umreženih računara, poput IBM-a MIT-a, i sličnih.
Postoji tek mali broj klasa B na raspolaganju, ali ih
je teško dobiti jer su rezervisane samo za preostale velike firme i nove
države.
Dakle, možete bez problema jedino dobiti adresu u C klasi.
|