Agenti zasnovani na korisnosti -Utility-based agents-

Agenti zasnovani na cilju samo znaju razliku između ciljnog stanja i ne-ciljnog stanja. Moguće je definisati mjeru kojom se mjeri poželjnost određenog stanja. Ta mjera se može dobiti korišćenjem funkcije korisnosti. Opšte performanse mjere omogućuju poređenje različitih stanja svijetova prema načinu da se mjeri zadovoljstvo-usrećenost agenta. Zapravo, pojam "korisnost" opisuje koliko je "sretan" agent. Racionalan agent baziran na korisnosti bira akciju koja maksimizira očekivanu korisnost ishoda akcije.

Ciljevi sami za sebe nisu dovoljni za generisanje odgovarajućeg efikasnog ponašanja agenta.
Može da postoji više različitih nizova akcija koje postižu isti cilj, ali neki su brži, sigurniji, pouzdaniji, ili jeftiniji nego ostali.
Poznavanje ciljeva omogućava samo grubo razlikovanje između više i manje odgovarajućih stanja sa aspekta cilja, dok je za opštiju performance measure potrebno obezbediti poređenje različitih stanja spoljašnje sredine ili sekvenci stanja prema tome kako doprinose ostvarivanju postavljenog cilja agenta ukoliko su mogući.
Bolji izraz je da se izbor vrši prema prioritetu stanja sa aspekta korisnosti za cilj koji agent treba da postigne.
Korisnost je funkcija koja koja vrši mapiranje – preslikavanje stanja u realan broj koji opisuje pridružen stepen korisnosti.
Potpuna specifikacija funkcije korisnosti omogućava racionalne odluke u dve vrste slučajeva koje ciljevi ne omogućavaju.

U slučaju konfliktnih (suprotstavljenih) ciljeva od kojih se samo neki mogu postići (na primer brzina i sigurnost), funkcija korisnosti određuje odgovarajući kompromis.
Kada postoji više ciljeva, koje agent može da ostvari, od kojih se nijedan ne može ostvariti sa sigurnošću, korisnost omogućava način za merenje izgleda na uspeh – ostvarivanje cilja naspram važnosti cilja