Pristup i adresiranje dokumenata na webu
|
|
Sintaksa (opšti oblik pisanja) URL adrese je:
protokol://ime.računara:port/direktorij/direktorij/.../datoteka
Iza druge kose crte slijedi ime računara
kojemu se pristupa.
Ono može biti pisano ili u obliku IP adrese ili kao uobičajeno
slovno ime.
Dakle IP aderesa je dio URL-a |
Uniform Resource Identifier
(URI) navodi samo imena direktorija i datoteke na
računaru, te ne sadrži, kao URL, i cijelo ime računara zajedno s
protokolom koji se
koristi. URI-i se koriste kada je veza servera i klijenta već
otvorena, pa nije
potrebno ponovno navoditi protokol ili ime servera s kojim se
povezuje.
|
Primjer URL adrese:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/meta/photo9//WikiLOG2,jpg
Ovo je URL adresa koja određuje gdje se na Webu nalazi resurs -
digitalna slika WikiLOG2,jpg
Prvi dio URL-a (http://) govori da se tom resursu može
pristupiti preko HTTP protokola, te da se resurs nalazi na web
serveru (hostu) s nazivom domene "upload.wikimedia.org", a nakon
toga prikazuje putanju kroz strukturu direktorija na disku toga
servera.
|
Pisanje URL-a započinje navođenjem protokola koji će
se koristiti za pristup dokumentu navedenom na kraju URL-a.
Nakon naziva protokola dolazi dvotačka, a zatim dvije obične kose crte.
Postoji izuzetak od ovog pravila, a to su lokalni URL-ovi koji se
koriste za pristup datotekama što se nalaze na hard disku računara na
kojem radite - lokalni URL.
Iza druge kose crte slijedi ime računara kojemu se pristupa. Ono može
biti pisano ili u obliku IP adrese ili kao uobičajeno slovno ime (FQDN
adresa).
Kod modela klijent-server WWWserver i klijent “razgovaraju”
koristeći HTTP protokol. Klijent šalje zahtjev serveru
1. Korisnik upisuje URL adresu u klijentski program
4. Klijent obrađuje primljene podatke
3. Server prima zahtjev i šalje podatke klijentu |
|
URL adresa može se pisati velikim i malim slovima,
ali se preporučuje se korištenje isključivo malih slova (da bi se
smanjila mogućnost greške za slučaj da korisnik ručno upisuje URL
adresu.). Iako URL-ovi mogu da sadrže blanko znakove između karaktera,
obično ih nemaju.
URL-ovi skoro nikad nemaju u sebi back slashe (\). Sve kose crte
(slashe) su obične kose crte (/).
Protokol
|
URL
|
Objašnjenje
|
HTTP
|
http://<host>:<port>/<path>?<search>
|
Pristup s HTTP servera
|
FTP
|
ftp://<login>:<password>@<host>:<port>/<path>;
type=<type_code>
|
Dohvaćanje s ftp servera
|
e-mail
|
mailto:<login@host>
|
Slanje emaila
|
TELNET
|
telnet://<login>:<password>@<host>:<port>/
|
Spajanje na udaljeni računar
|
File
|
file:///<host>/<path>
|
Pristup s lokalnog
računara
|
Tipovi protokala URL-a
|
Nekoliko organizacija u svijetu ima odobrenje za
registraciju URL adresa, i one to rade na komercijalnoj osnovi (cijena
registracije iznosi oko 20 KM godišnje, ali je obično uključena u cijenu
hostinga i vode se kao besplatna).
URL adrese izazivaju probleme jer se često mijenjaju, npr. zbog promjena
servera na kome se čuvaju Web stranice, promjene strukture direktorija,
položaja datoteka sa sadržajem Web stranica i sl. Te promjene izazivaju
velike poteškoće kod održavanja Web stranica jer one u pravilu pozivaju
veći broj URL adresa i zato je potrebno često ispitivati jesu li se URL
adrese promijenile, pronaći važeće URL adrese i ažurirati stare adrese.
Ukoliko se to ne radi dovoljno često, tada adresa postaje
nepristupačno.
|
Web stranice (web site) su kolekcija
internetskih resursa - HTML dokumenata, multimedijskih sadržaja,
podataka i skripti. Dokumentima unutar web stranica se pristupa
preko zajedničkog korijenskog URL-a, odn. web adrese, koja se
često naziva i homepage. Svi dokumenti su najčešće su smješteni
na istom web serveru.
Veze (hiperlinkovi) unutar HTML dokumenata povezuju dokumente u
uređenu hijerarhijsku strukturu i time određuju način na koji
posjetioc doživljava sadržaj stranica.
Glavna (korijenska-root) web adresa, koja se najčešće naziva
internetska domena, čini vrijednu karakteristiku svakog sajta.
|
|
|